Što sa sredstvima Donacije Janet Majnarich, kako ih najbolje iskoristiti za dobrobit građana Delnica?


Sastanak JM 170816

Neobično sam bio iznenađen kad sam pročitao plaćeni oglas, odnosno propagandni tekst u formi novinskog intervjua, objavljen 4. rujna 2016. godine na 10. stranici rujanskog broja Goranskog Novog lista, priloga čije izlaženje između ostalih financira i Grad Delnice.
Kako sam bio sudionik sastanka u Gradu Delnicama, održanog 17. kolovoza ove godine, na kojem su bili i Izvršitelji oporuke iz Kanade, gospodin Tomislav Dušević i Vilim Smiljanić, kao i najviši predstavnici Gradske vlasti, iznenadio me sadržaj izlaganja delničkog gradonačelnika u tom novinskom članku.
Nisam upoznat jesu li nakon tog sastanka u Gradu Delnicama održani još neki forumi ili razgovori na kojima se raspravljalo o korištenju sredstava iz Donacije Janet Majnarich za potrebe građana Delnica, no ono što iznosi gradonačelnik u plaćenom novinskom intervjuu, nikako ne odgovara zaključcima sastanka i razgovora između Izvršitelja oporuke s jedne strane i gradonačelnika Delnica, njegove zamjenice, predsjednice Gradskog vijeća i pročelnice JUO u Gradskoj upravi, s druge strane.
Osobno sam inzistirao da se na tome sastanku vodi zapisnik, no niti nakon dvadesetak dana taj zapisnik nije objelodanjen u bilo kojoj formi (cjelovit zapisnik, sažeti zapisnik, zaključci ili bilješka sa sastanka!), pa se ne može pročitati što je točno zaključeno na tom susretu. (Valjda je i zbog toga članak u GNL naslovljen – Birokracija opet na putu realizaciji?)
Zanima me stoga – kad će sudionici sastanka u Maloj vijećnici konačno moći pročitati zapisnik ili bar zaključke s tog sastanka, i kada i kako će javnost o tome biti obaviještena (transparentno!)?
Odgovorno tvrdim da na tom sastanku nije bilo govora, niti je zaključeno da je prioritet ulaganje u obnovu bivšeg Doma OSRH za potrebe delničke knjižnice, dakle u objekt koji nije u vlasništvu Grada Delnica. Baš suprotno, rečeno je da bi trebalo započeti s rekonstrukcijom bivše pučke škole u Supilovoj ulici, kojoj treba hitna obnova, jer toj zgradi prijeti daljnje propadanje.
Isto je tako jedan od Izvršitelja oporuke zatražio da se sačini studija opravdanosti ulaganja u obnovu Doma OSRH koji nije u gradskom vlasništvu. Vjerojatno je bio ponukan neuspjehom, (aferom, malverzacijama?!) oko izgradnje Doma za starije osobe u bivšem pogonu Metisa u Delnicama na Jagorovim dolcima, kad se također ulagalo u objekt koji tada nije bio niti u vlasništvu Grada niti Države, pa je Ministarstvo iz Državnog proračuna iskeširalo lijepa sredstva za kupovinu Metisovog skladišta, umjesto da se taj dom izgradi u objektu stare ambulante ili na nekoj od građevinskih parcela u vlasništvu Grada (primjer – stanovi POS-a). I danas na posebnom računu u Gradu stoje neiskorištena sredstva u iznosu od oko dva milijuna kuna, koja je Janet Majnarich poklonila za izgradnju staračkog doma. A dovršetak tog objekta se odlaže ad Calendas Graecas.
Davno je rečeno da se povijest ponavlja – jednom kao tragedija, a drugi puta kao farsa, samo u ovim delničkim prilikama ja više ne znam što je tragedija, što farsa, a što tragikomedija.
Dakle, zanima me tko je to odredio da prioritet bude, kako to gradonačelnik kaže, ulaganje sredstava u obnovu Doma OSRH u Radićevoj ulici, objekta koji, ponovo naglašavam, nije u vlasništvu Grada, i to za potrebe preseljenja knjižnice. Koje studije, analize, lobiji ili interesne grupe stoje iza toga prijedloga? Zašto nas gradonačelnik o tome korektno ne informira i gdje je tu transparentnost za koju se on tobože zalaže?
Držim da je nepromišljen i nerazuman potez reći i odlučiti da će Grad ulagati u obnovu objekta koji (još) nije naš (Dom OSRH), i k tome naglašavati da je to gradski prioritet, a ne započeti s obnovom vlastitog objekta (stara pučka škola) koji je u vlasništvu Grada i za čiju obnovu Grad ima sve potrebne dokumente i dozvole!?
Nadalje, ako je Gorski kotar, a time i Grad Delnice, kako s pravom naglašavaju naši lokalni političari, financijski i na druge načine zakinut od strane države, zašto se tu istu državu ne pokuša pritisnuti da nam vrati OBNOVLJEN Dom OSRH za gradske potrebe (čime bi nam djelomično kompenzirali gubitak sredstava iz tzv. brdskog zakona), već se biračima obećava donošenje Zakona o Gorskom kotaru, koji, NOTA BENE neće nikada biti donesen?
Ovdje mi se vraća i reminiscencija na ushićenje bivše gradske vlasti, koja se pompozno slikala ispred vojnih objekata koje nam je država poklonila prije šest-sedam godina. Izjavljivali su kako nam je država dala nekih 6 milijuna kuna, svotu na koju je bilo procijenjeno darovano zemljište i vojni objekti na njemu. Tada sam javno tvrdio da mi te novce zapravo nismo dobili, a čak nam je država darovanjem tog zemljišta prestala plaćati i komunalnu naknadu, što je tada bio realan prihod Grada, pa smo zapravo financijski izgubili. Dokaz tome je i činjenica da mi (zasad) od tog poklona nemamo nikakve koristi, komercijalizacija nije uspjela, zainteresiranih investitora nema, pa ponovo predlažem da Grad taj lokalitet vrati državi koja na njemu može, na primjer, samostalno ili putem JPP-a, izgraditi državni zatvor u kojem bi se moglo zaposliti stotinjak nezaposlenih građana Delnica i okolnih općina.
No da se vratim na glavnu temu. Ponovo se pitam, zbog čega se ne prihvaća višekratno iznesen prijedlog, s kojim su suglasni i Izvršitelji oporuke – da se odmah započne s renoviranjem stare pučke škole sredstvima iz Donacije Janet Majnarich, te da se onda u međuvremenu, tijekom tog procesa obnove zgrade stare škole donese demokratska (uz očitovanje građana Delnica), stručna (konzultirajući stručnjake i analizirajući iskustva ostalih sličnih mjesta i gradova), zatim ekonomski najpovoljnija, te društveno najopravdanija odluka (s aspekta potreba svih građana Delnica) o tome što su nam prioriteti i za koje (prvenstveno kulturne) svrhe, potrebe i namjene je najbolje iskoristiti obnovljenu zgradu pučke škole u koju je i pokojna Janet Majnarich željela uložiti svoja sredstva.
Nije manje važno pitanje zbog čega u Delnicama nikada nije provedena jedna cjelovita – otvorena, javna, demokratska, stručna – rasprava o prioritetima ulaganja sredstava koja je Janet Majnarich namijenila svojim Delničanima, već se o tome odlučuje bez detaljnjih ispitivanja i procjena naših potreba, bez strategijski osmišljenih analiza i planova, uglavnom paušalno, ad hoc, u uskim političkim krugovima, s pojedinim interesnim skupinama i pod utjecajem raznih grupa za pritisak?
Na kraju, predlažem da Izvršitelji oporuke donesu odluku (oni su za to ovlašteni!) da se sredstva Donacije Janet Majnarich ulože u cjelokupnu obnovu zgrade bivše pučke škole, jer ćemo se u Delnicama dovijeka natezati i svađati o korištenju tih sredstava. Pa i Delničani su, zar ne, u najvećem broju Hrvati?!

Malo o Delničkom parku i još o koječemu u Delnicama

Park

Ovih lijepih svibanjskih dana započelo je uređivanje Delničkog parka – sijeku se stabla, renoviraju pješačke staze, a vjerojatno su u planu i neki drugi radovi na poboljšanju njegova izgleda i funkcionalnosti.

O tome tko uređuje park – tko je izvođač radova, a tko investitor, tko je pak nadzorni organ – o tome sve piše na ploči koja je postavljena na jednom od ulaza u Park. Dobro je da su bar na taj način građani informirani, jer je pravovremena i potpuna informacija brana glasinama koje se pojavljuju među građanstvom. Možda je to ipak nedostatna informacija?!

Ovdje želim naglasiti da se Park (tzv. I faza) uređuje u potpunosti sredstvima iz Donacije Janet Majnarich. Izvršitelji njene oporuke žele da ta obavijest bude malo vidljivija, istaknutija, no postoji nada da će se to naknadno učiniti na prikladan način.

U ovome osvrtu ću iznijeti svoja gledišta na temu uređenja Parka, a možda ću se komparativno dotaknuti još nekih tema koje su vezane uz javni i politički život u Delnicama. Pokušat ću biti što objektivniji u iznošenju činjenica, pojedinih pitanja i nekih nedoumica. Kad naglašavam riječ objektivan, time naglašavam da ne želim biti provokativan, a još manje zlonamjeran.

Odmah na početku bih želio istknuti i pohvaliti kvalitetno održavanje i čišćenje parkovnih površina zadnjih godina u Delnicama, pa neka ova pohvala ide svima koji su za to zaslužni. Isto tako treba napomenuti da je sadašnje stanje Parka, tu prvenstveno mislim na stanje stabala, pješačkih staza i ostale vegetacije – posljedica višegodišnjeg zanemarivanja i nepoduzimanja opsežnijih zahvata i ulaganja u stalno održavanje Parka. Želim zapravo reći da je zadnjih godina kozmetika Parka bila dobra, no sada je već potrebna estetska kirurgija.

Nakon pohvala, sada slijedi jedan mali prigovor. On je posljedica slabe komunikacije gradske vlasti s građanima, posebno pri ovakvim komunalnim zahvatima. Doduše, lokalna vlast se s pravom brani kad tvrdi da su građani nezainteresirani za raspravu i ne odazivaju se na javne pozive, posebno kad su u pitanju urbanistički planovi. No, ja ovdje dodajem da nije dovoljno samo objaviti poziv i zadovoljiti zakonsku formu, već građane treba animirati, pa čak i obrazovati za djelovanje i raspravljanje o bitnim problemima funkcioniranja našega grada, posebno komunalnih zahvata i prometnih rješenja.

Događa se i to da se građani i pozovu na javnu raspravu, no onda se njihovi prijedlozi ne uvaže, pa gradska vlast arbitrarno donese odluku, kao što je to bio slučaj s imenovanjem jednog gradskog trga. (Sada bismo mogli reći da je taj trg mogao ponijeti i naziv Trg bravara i šlosera, pa bismo time zadovoljili pojedine interesne skupine, a nakon postavljanja kamenih blokova, možda bi prikladan naziv bio i Trg primorskih i goranskih građevinara i kamenorezaca.)

No šalu na stranu. Ponovo predlažem gradskoj vlasti da za zahvate u prostoru i druge veće investicije obvezno sačini komunikacijski plan, da djeluje proaktivno i na taj način izbjegne post hoc komentiranja i ogovaranja. U današnje vrijeme, u naprednim gradskim sredinama i drugim lokalnim zajednicama ne bi se smjelo poduzimati nikakve veće komunalne zahvate, a da se prethodno o tome ne informira ili konzultira lokalno stanovništvo. Poznam praksu nekih gradova u Sloveniji i Hrvatskoj u kojima se za svaki veći urbani zahvat pripremi komunikacijski plan i par mjeseci prije početka radova se ozbiljno razgovara s građanima, a posebno sa stručnom javnošću. U nekim hrvatskim gradovima pojavile su se afere baš u ovakvim prilikama uređivanja parkova. Naime, u nekim slučajevima se tome pristupalo čak i nezakonito, ili bar ekološki nedovoljno osviješteno i osmišljeno, pa su građani javno protestirali.

Što se tiče uređenja Delničkog parka, treba naglasiti da se njegovu uređenju pristupilo na poticaj gospodina Vilima Smiljanića, jednog od izvršitelja oporuke gospođe Janet Majnarich, podrijetlom Delničanke, koja je živjela i radila u Kanadi. S Izvršiteljima oporuke potpisan je Sporazum o projektima koji će se sufinancirati iz ostavine pokojne Janet Majnarich. Radi se projektima Muzeja i Knjižnice, a trojni sporazum su još potpisali Grad Delnice i Primorsko-goranska županija.

Ulaganje u uređenje Parka nije bilo predviđeno tim Sporazumom, no s time su bili suglasni i Izvršitelji oporuke (drugi Izvršitelj je odvjetnik iz Kanade, gospodin Tom Dušević), a i gradonačelnik Delnica.

Osobno sam se zalagao da se za uređenje parka izradi prikladan projekt, misleći pri tome da to možemo u Delnicama učiniti sami uz pomoć vlastitih šumarskih stručnjaka i komunalnih djelatnika, te uz eventualne konzultacije vanjskih hortikulturnih eksperata. No gradonačelnik je taj posao povjerio Podružnici Zrinjevac Zagrebačkog holdinga. U tome nema ničeg spornog (osim što novci cure iz Delnica), no osobno držim da je s tim projektom trebalo upoznati, ako ne širu javnost, a ono bar šumarske stručnjake i zainteresirane skupine, pa i organe vlasti u Gradu Delnicama. Posebno s aspekta da taj projekt predviđa radikalne zahvate u samo tkivo Parka, a i cijena uređenja Parka prema tom projektu je astronomska za naše prilike. Procjenjuje se da bi realizacija čitavog projekta stajala preko 6 milijuna kuna. Ne treba puno pameti da se utvrdi da je u današnjim prilikama delničke i goranske oskudice to jedna velika megalomanija. Stoga držim da treba revidirati i svesti taj projekt u normalne okvire, primjerenije sadašnjoj društvenoj i ekonomskoj situaciji. Jer, bojim se, opet će nam netko prigovoriti da Grad Delnice vapi za državnom pomoći, a da sredstva ulažemo uglavnom u estetiku grada.

Čudi me da bivše gradske vlasti u Delnicama nisu pokrenule postupak za zaštitu i očuvanje Parka na temelju propisa o zaštiti prirode. Park je trebalo, a ni sada nije kasno, proglasiti spomenikom parkovne arhitekture, ili park šumom, odnosno, jednostavno ga uklopiti u prostorni obuhvat Park šume Japlenški vrh. Možda nam tada ne bi u Parku osvanuli kontenjeri uz Ledenu dvoranu, a veći stupanj zaštite bi ubuduće branio da ne dođe do takvih nepromišljenih zahvata. Sada, na temelju projekta Zrinjevca, postoji podloga da se krene u postupak proglašavanja Parka parkom spomeničke arhitekture. Ako smo se dosad zalagali i proglašavali puno minornije nekretnine i pokretnine zaštićenim kulturnim i prirodnim dobrima, onda mislim da i Delnički park svakako zaslužuje da se podvede pod jedan oblik zaštite prirodnih dobara. Što o tome kažu šumarski stručnjaci u Delnicama?

Naglašavam da o projektu uređenja Parka nije raspravljalo, ili bar kvalitetnije informirano, ni Gradsko vijeće Delnica, a niti nadležni odbori Gradskog vijeća, na primjer Odbor za komunalne poslove, prometno i prostorno uređenje i zaštitu okoliša, te Odbor za sport, kulturu i tehničku kulturu. Ni Mjesni odbor u Delnicama nije s time upoznat. Pa zašto uopće postoje ti organi i institucije u našoj lokalnoj samoupravi?

Ovaj moj osvrt nije politička analiza, no ipak se moram zapitati – čemu služi Gradsko vijeće u Delnicama, postoji li oporba u Gradskom vijeću, što rade delničke stranke, na primjer SDP, HDZ, PGS, da spomenem samo neke. Bave li se one uopće nečim, imaju li kakve programe ili stavove, razmišljaju li o lokalnim problemima, ili još uvijek spavaju, te će se probuditi tek idućeg proljeća, mjesec ili dva prije lokalnih izbora? Sve je to dokaz da nešto ne štima s demokracijom u našem Gradu. Previše se odluka donosi arbitrarno, bez širih konzultacija i uvažavanja drugačijih mišljenja.

I na kraju još jedna misao. Zar nije žalosno, da u situaciji kad se neki zalažu za decentralizaciju Hrvatskih šuma, kad se želi da Gorani sami upravljaju svojim šumskim bogatstvom, da mi tražimo od Zagreba mišljenje koja stabla u Parku treba posjeći i kakvo grmlje posaditi? Mislim da je trebalo dobro promisliti o svakom srušenom stablu u Parku i zapitati domaće stručne ljude – može li se s njegovim rušenjem pričekati još koju godinu.

Slično je i s izradom Strategije razvoja Grada Delnica čija je izrada povjerena instituciji izvan Gorskoga kotara (u čiju kompetenciju uopće ne sumnjam). Žalosna je ona gradska ili lokalna sredina koja sama ne zna odrediti prioritete svoga razvoja i izraditi plan. No to je već tema za jedan drugi napis, a tome bi se mogla pribrojiti i tema vezana uz osnivanje Delničkog muzeja.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Lokalni ekonomski razvoj na primjeru Gorskoga kotara

Lokalni ekonomski razvoj
Primjer Gorskoga kotara
Studija o teorijama i pravcima lokalnoga ekonomskog razvoja
i njihove moguće primjene na području Gorskoga kotara

Canon 018

PREDGOVOR
Ljudi žive u lokalnim zajednicama, njihova je egzistencija vezana uz mjesto i područje u kojem žive, te postaju sve više svjesni da brigu treba voditi i o lokalnom razvoju, a ne samo o širim državnim potrebama i interesima na koja ionako mogu vrlo malo utjecati.
Pitanja lokalnog razvoja zadnjih godina i u Hrvatskoj pobuđuju sve veći interes, pa se tako na praktičkoj i teorijskoj razini javlja sve više subjekata i otvara sve veći broj tema koje se neposredno ili pak posredno dotiču problema lokalnog i regionalnog razvoja užih hrvatskih područja. O pitanjima lokalnog i regionalnog razvoja u posljednje se vrijeme govori prvenstveno u kontekstu planiranja lokalnog i regionalnog razvoja.(1)
Problematika lokalnog i regionalnog razvoja vezuje se i uz višegodišnje rasprave i zahtjeve za većom decentralizacijom Hrvatske. Čini se da lokalni i regionalni političari u tim svojim (sasvim legitimnim) zahtjevima za sada više vode računa o fiskalnim i drugim prihodima kojih bi se država trebala odreći u korist općina, gradova i županija, a manje o donošenju kvalitetnih planova i programa lokalnog razvoja; više se snage i napora ulaže u borbu za dobivanje što više državnih sredstava, o debljanju lokalnih proračuna, a manje se brine o razvoju postojećih neiskorištenih resursa i drugih razvojnih potencijala. Prevladava rent-seeking orijentacija.
Naime, ako analiziramo sudjelovanje i interes građana za vođenje poslova u svojoj lokalnoj zajednici, za politiku lokalnog razvoja, onda uviđamo da je taj interes možda latentno prisutan, ali manifestacijski nedovoljno izražen. U Hrvatskoj se to iskazuje u slabom interesu za rad u mjesnim odborima, te u drugim oblicima mjesne samouprave, u nedovoljnom angažiranju u raznim civilnim udrugama, u nedovoljno izraženim poduzetničkim inicijativama, te u općenitom pomanjkanju motivacije za uključivanje u razne organizacije i manifestacije lokalnog značaja. Na primjer, nedovoljan je interes i sudjelovanje građana u javnim raspravama i prilikom prezentacije pojedinih planova razvoja lokalne zajednice, osobito prostornih dokumenata.
Na ovome mjestu nećemo analizirati razloge takvoga stanja, već samo postaviti tezu da ljude treba motivirati, te angažirati što veći broj zainteresiranih subjekata za aktivno uključivanje u sve oblike poticanja i realizacije lokalnog razvoja. Ovo nije samo socijalno-psihologijski problem, niti stručno-tehničko pitanje, već prvenstveno političko pitanje.
Do sada je za područje Gorskoga kotara doneseno nekoliko dokumenata, planova i programa lokalnog razvoja, neki su dokumenti novijeg datuma, pa je možda još rano donijeti ocjenu o njihovoj kvaliteti, posebno o mogućnostima njihove realizacije. Pa ipak, ovdje ću biti slobodan iznijeti tezu, koju bi svakako trebalo detaljnije i stručno elaborirati, da se doneseni planovi razvoja neće baš moći uspješno realizirati. Razlozi nedovoljne kvalitete pojedinih planskih i programskih dokumenta su različiti od plana do plana, no ipak se mogu uočiti neki propusti koji su zajednički za većinu planova i programa razvoja Gorskoga kotara. U nastavku ću iznijeti neke ocjene čiju istinitost i vjerodostojnost bi trebalo potvrditi kvalitetnim stručnim analizama i u jednoj široj stručnoj i demokratskoj raspravi:
Ø Ne postoji jedinstvena i zajednički donesena i opće prihvaćena vizija razvoja Gorskoga kotara. Ako se i navede nekoliko natuknica o viziji, one su formalne, tek reda radi navedene. Vizija nije izraz dubokih potreba i stremljenja stanovnika Gorskoga kotara, u njenom stvaranju i osmišljavanju nije sudjelovao širi krug zainteresiranih, već je vizija formulirana školski, može se primijeniti na bilo koju lokalnu zajednicu i ne odražava specifičnosti Gorskoga kotara niti posebne želje i ambicije njegovih stanovnika.
Ø Sudionici u donošenju planova, prvenstveno tu mislim na lokalnu nomenklaturu, nedovoljno su osposobljeni za sudjelovanje u donošenju planova i programa razvoja svoga lokalnog područja, a može se u nekim primjerima govoriti i o njihovom nedovoljnom angažiranju. S druge strane lokalne jedinice i organi vlasti se premalo oslanjaju na stručne kadrove koji im mogu pomoći u obavljanju tako važnoga posla.

UVOD
Lokalna uprava u svijetu (2), a i u Hrvatskoj posljednjih godina, postaje sve više svjesna svoje uloge i odgovornosti u osmišljavanju i poticanju lokalnog ekonomskog razvoja. Znanstvena i stručna literatura u svijetu donosi niz teorijskih rasprava, stručnih prikaza i informacija o pitanjima lokalnog ekonomskog razvoja. U Hrvatskoj se također uz znatnu pomoć međunarodnih institucija i raznih neprofitnih organizacija kao i vladinih agencija iz stranih zemalja puno pažnje poklanja problemima lokalnoga razvoja. (3)

Međunarodni aspekt razvoja Gorskoga kotara
Politika lokalnog ekonomskog razvoja Gorskoga kotara, ako želi biti uspješna, mora stalno naglašavati međunarodnu komponentu tog svog gospodarskog razvoja, i to kao jednu od svojih temeljnih smjernica, zapravo kao glavnu strategijsku odrednicu. Naime, koliko god je bitno da Gorski kotar ima pozitivnu bilancu u ekonomskoj razmjeni sa susjednim hrvatskim regijama i ostalim područjima u državi, još je važnije, s nacionalnog aspekta, da ostvaruje pozitivan saldo u razmjeni sa svijetom.
Ova tvrdnja možda zvuči previše makro-ekonomski, no u svojoj je biti sasvim jednostavna. O čemu se zapravo radi i što želimo izreći tvrdnjom da je potrebno da Gorski kotar ima pozitivnu platnu bilancu u razmjeni ekonomskih dobara i usluga ? Nije li to suviše pretenciozno u vrijeme kad ni Hrvatska dovoljno ne potiče izvoz i ne poklanja previše pažnje svom izvoznom gospodarstvu?
Naša je teza da lokalni razvoj u Hrvatskoj, odnosno regionalni razvoj, posebno razvoj ruralnih i drugih manje razvijenih područja ima svoj smisao i opravdanje jedino ako se ne ostvaruje po obrascu “zero sum game”.
Naime, ako će uža teritorijalna područja u Hrvatskoj (raznovrsne regije – subregije, mikroregije, lokalne zajednice itd.) konkurirati jedni drugima, kako u borbi za sredstva iz državnog proračuna i drugih državnih fondova, tako i korištenjem drugih ekonomskih ili političkih metoda u tržišnom ili kvazi tržišnom natjecanju s domaćim konkurentima – tada će lokalni razvoj ostvarivati dugoročno slabe rezultate, a ni nacionalno gospodarstvo neće imati prevelike koristi od takvog koncepta.
Je li lakše teoretizirati o potrebi jačanja međunarodne komponente lokalnog razvoja Gorskoga kotara ili u praksi ostvarivati takvo opredjeljenje, teško je ovdje reći, no u nastavku ćemo pokušati izraditi analitički okvir i ukazati na mogućnosti djelotvornijeg i učinkovitijeg uključivanja goranskoga gospodarstva u međunarodnu razmjenu.
Veoma je teško doći do cjelovitih i točnih pokazatelja o uvozu i izvozu s područja Gorskoga kotara. Za to nisu dostatni postojeći statistički podaci, a dodatnih istraživanja nema, pa ćemo poći od nekih hipoteza u pokušaju formuliranja preporuka za jačanje gorskokotarskih izvoznih mogućnosti.

………………….

………………….

Bilješke:

[1]Lokalni i regionalni razvoj nisu istoznačni pojmovi. Razlikuju se prvenstveno na temelju teritorijalnog obuhvata, kao i nekih drugih elemenata koji utječu na planiranje razvoja, no u ovome ću ih radu koristiti gotovo kao sinonime. Naime, neki dokumenti govore o lokalnom razvoju Gorskoga kotara, iako se Gorski kotar može tretirati kao posebna i samosvojna regija ili subregija, pa bi bilo opravdanije govoriti o regionalnom razvoju Gorskoga kotara. Tome u prilog govori činjenica da je Gorski kotar upravno-teritorijalno područje rascjepkano na devet jedinica lokalne samouprave (tri grada i šest općina). U tome smislu bi se termin lokalnog razvoja mogao koristiti za razvoj užih cjelina, tj. pojedinih lokalnih jedinica. No s druge strane, te su jedinice u nekim slučajevima toliko male i upućene na povezivanje s drugim, prvenstveno susjednim općinama i gradovima, da one svoj razvoj gotovo i ne mogu samostalno planirati. I zbog malog broja stanovništva koje živi u Gorskom kotaru držim da je optimalno da Gorani zajednički i usklađeno govore o svom razvoju, i da dogovore suradnju i mehanizme donošenja pojedinačnih užih lokalnih planova, a još važnije zajedničkog plana i programa razvoja, koji možemo također zvati lokalni, tako da termin regionalni koristimo za područje Županije.

[2] Možda bi bio bolji termin lokalna vlada ili lokalna vlast. Ovdje pod pojmom lokalna uprava,  u jednom širem smislu, podrazumijevam razne organizacijske oblike izabrane lokalne vlasti, i to ne samo izvršnu vlast: u hrvatskom slučaju načelnika i gradonačelnika, već i predstavnička tijela (općinsko i gradsko vijeće), kao i upravne odjele i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

[3] Ovdje svakako treba spomenuti Projekt bilateralne suradnje Republike Hrvatske i Republike Italije pod nazivom “Regionalni razvoj u Hrvatskoj” 2004-2005, u okviru kojega su uz talijansku pomoć izrađena tri plana lokalnog razvoja, i to za mikroregije Gorski kotar, Moslavinu i Žumberak.

Također je značajna pomoć Europske unije u poticanju i konkretnoj pomoći pri donošenju regionalnih operativnih planova za neke hrvatske županije, a također treba istaknuti i aktivnost USAID-a Croatia u organizairanju raznih savjetovanja, izdavaštvu i u drugim oblicima pomoći, a posebno na poticanju i osposobljavanju predstavnika lokalne samouprave za kvalitetno provođenje politika lokalnog ekonomskog razvoja jačanjem organizacijskog ustroja i reformom lokalne samouprave.